Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Politički direktor Ministarstva spoljnih poslova
Osnovni podaci: Rođen 1974. u Novom Sadu. Odrastao na novosadskom Limanu. Maturirao u Karlovačkoj gimnaziji, a potom upisao i diplomirao na Pravnom fakultetu. Advokatski pripravnik je prvo njegovo zaposlenje. U diplomatiji je od 2001, u Ministarstvo spoljnih poslova došao je preko javnog konkursa. Iz Srbije odlazi 2003. u Vašington, u ambasadu tadašnje državne zajednice Srbija i Crna Gora (tada je ambasador bio Ivan Vujačić). Borislav Stefanović je bio zadužen za lobiranja u američkom kongresu i zaslužan je za osnivanje srpskog kokusa na Kapitolu. Vremenom, napreduje do mesta zamenika ambasadora. U SAD je službovao do 2007. godine i kada je maja 2007. Vuk Jeremić izabran za ministra spoljnih poslova, Borislava Stefanovića je pozvao u Beograd za šefa svog kabineta i, ujedno, političkog direktora u Ministarstvu spoljnih poslova.
Borislav Stefanović je u mladosti bio panker i basista u bendu Generacija bez budućnosti. I danas ponekad zasvira i bas. Član je DS-a.
Glavni posao: Koordinator srpskih timova za pregovore s kosovskim institucijama. Dnevnik „Blic“ je poslednjeg dana novembra objavio da je Stefanović kao čovek od velikog poverenja lični izbor predsednika Srbije Borisa Tadića, i da je izabran da vodi srpski pregovarački tim među nekoliko kandidata od kojih su najpoznatiji Jovan Ratković, Dušan Bataković i Zdravko Ponoš. Upućeni kažu da je Stefanović „doveden da rešava pitanja, a ne da ih odlaže i odugovlači“. Njegov zamenik biće Vlada Jovičić, savetnik u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju, dok će ostali članovi tima biti eksperti koji će se menjati u zavisnosti od teme razgovora. Očekuje se da će prve teme razgovora biti pitanja sudbine nestalih, saobraćaja ili komunikacija, pišu beogradski mediji.
Kako ga vide: Borislava Stefanovića vide kao „eksperta za tajne poslove“ i kao čoveka za specijalne zadatke, što njegova biografija i potvrđuje. Aktivno je bio uključen u niz najosetljivijih diplomatskih zadataka i poslova, kao što su: pregovori u rešavanju afere „satelit“, organizacija posete ruskog predsednika Dmitrija Medvedeva, prodaja NIS-a, navodno i Telekoma, kao i u poslovima u vezi sa aferom „Miladin Kovačević“ i „Ejup Ganić“.
Svojevremeno je Vuk Jeremić na novinarsko pitanje „zašto je baš vaš čovek Borislav Stefanović zamenio Dinkića u pregovaračkom timu za gasni sporazum“ odgovorio: „To je bio predlog Vlade, a ne moj.“
Kolege iz Ministarstva kažu da Stefanović važi za osobu od najvećeg Jeremićevog poverenja, koji u Ministarstvu pokušava da zavede red. Među pojedinim srpskim ambasadorima u inostranstvu je nepopularan jer je Stefanović po njihovom sudu krivac za njihov opoziv.
U vrlo dobrim odnosima je sa Rusima, tvrd u javim nastupima, a istovremeno drži otvorenu vezu sa zapadnim diplomatama.
Kada je postao poznat: Javnosti je pao u oči kad je objavljeno da je šef kabineta Baraka Obame Ram Emanuel njegov lični prijatelj. Široj javnosti je poznat od jula 2009, kada se u Egiptu, kod Luksora prevrnuo autobus sa 17 putnika, a poginulo devetoro turista iz Srbije. Stefanović je tada organizovao zbrinjavanja unesrećenih i sarađivao s vlastima u Kairu. Ministarstvo spoljnih poslova Srbije je hitno uputilo specijalni konzularni tim, koji je pomagao u zbrinjavanju povređenih građana, i koji je obezbedio prenos tela poginulih građana Srbije.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve