Srbija vraća deo duga velikanu
Čovek renesanse koji je živeo u 19. i 20. veku, najkraći je opis Slobodana Jovanovića, jednog od najvećih srpskih intelektualaca čiji će posmrtni ostaci biti sahranjeni danas u Aleji velikana na Novom groblju. Bio je profesor, istoričar, pravnik, sociolog, filozof i kritičar i u svim ovim oblastima među najboljima u svome vremenu. Slobodan Jovanović je između ostalog utemeljivač ustavnog prava u Srbiji, tvorac više dela vezanih za srpsku istoriju 19. veka i osnivač mnogih naučnih disciplina. Izgleda da je najlošiji bio kao političar, a za sebe je jednom prilikom rekao da je bio najgori premijer najgore vlade.
Slobodan Jovanović je zbog činjenice da je od 1941. do 1943. bio predsednik Vlade Kraljevine Jugoslavije u egzilu u Londonu kažnjen lišenjem slobode i osuđen na prinudni tad u trajanju od 20 godina, kao i na konfiskaciju imovine i gubitak državljanstva. Zato je i umro u Londonu gde su do pre par dana počivali njegovi ostaci. Većina građana danas zna da se radi o velikanu, ali je malo poznaje njegova dela.
- Jovanović je jedan od poslednjih univerzalnih stvaralaca. On je u isto vreme bio i teoretičar prava i sociolog i istoričar i u svim disciplinama bio najbolji. Mnogo je učinio za razvoj teorije prava i sociologije. Pisao je na jedan dopadljiv i razumljiv način, a istorijsko delo „Vođe francuske revolucije” je napisano na nesvakidašnji esejistički način - kaže za „Blic” istoričar Predrag Marković.
Marković nije hteo previše da komentariše navodnu volju Slobodana Jovanovića da se njegovo telo ne prenosi u Srbiju.
- Ipak, nije nam potrebno da njegov grob bude u Srbiji da bi nas inspirisao na nešto, važno je da su nam sada dostupna njegova dela - zaključuje Marković.
Istoričar Čedomir Antić kaže da je Jovanović jedini čovek u srpskoj istoriji koji je bio i rektor univerziteta i predsednik SANU.
- Njegovo delo predstavlja jedan od najobimnijih individualnih opusa u srpskoj nauci. Jedan je od najvećih poznavalaca Marksa, među prvima je pisao o ustavnom pravu, a kroz biografije vođa francuske revolucije čitaoce je na nesvakidašnji način proveo kroz čitavu revoluciju - zaključuje Antić.
Profesor na Pravnom fakultetu Jovica Trkulja kaže da je univerzalnost Jovanovića kombinacija porodičnog odgoja, obrazovanja i fanatične posvećenosti.
- On je postavio temelje ustavnom pravu, političkoj sociologiji, istoriji političkih doktrina. Kao mladić je pisao književne kritike, a kasnije su njegovi prijatelji Jovan Dučić i Isidora Sekulić prvo njemu davali svoje radove na analizu - kaže Trkulja, koji stil pisanja istorije Srbije u 19. veku povezuje sa Tacitovim analima.
Koliko je Jovanović bio posvećen, govori i činjenica da je poslednjih nekoliko meseci pred smrt učio starogrčki da bi Platona mogao da čita u originalu.